Pokušajte pročitati, a da vam suze ne krenu: ”Prvi odlazak u Bosnu… Eno mog Prijedora!”

Jako emotivna i dirljiva priča posljednjih dana sharuje se društvenim mrežama. Nezvanično, priča je napisana prema istinskim doživljajima i prenosimo je u cjelosti:

Prvi odlazak u Bosnu

U Australiju sam se doselila u oktobru 2010. godine. Kao i svaka mlada žena poslije udaje, krenulo je navikavanje na obaveze, na novu porodicu, na drugi način života. O tom po tom. Vrijeme je jako sporo prolazilo. Elhamdulillah, rodio se moj sin Ahmed 2011. godine. Isti mjesec su babo i mama došli iz Bosne. Poslije toga su došli u posjetu još jednom. 2013. godine sam zatrudnila sa Zejneb.Pošto muž nije mogao dobiti godišnji odmor, dogovorili smo se da u Bosnu idemo Ahmed i ja, trudna šesti mjesec.

Prepreka broj jedan je bila nemam australijsko državljanstvo a bosanski pasoš mi je tada bio istekao. Bosanska ambasada je udaljena od mene osamsto kilometara. Nazvali smo napravili termin, poranili jedno jutro i hajrom krenuli. Stigli smo tamo u popodnevnim satima. Obavili sve potrebno za predavanje za pasoš i isti dan se vratili kući. Rekli su mjesec dana da čekam iako je pasoš stigao za dvije sedmice.

Prepreka broj dva. Ahmed ima australijski pasoš s očevim prezimenom, ja imam bosanski s djevojačkim prezimenom. Treba nam punomoć od advokata da dijete može da putuje sa mnom. Pokucamo i advokatu na vrata i objasnimo sličaj. U roku sat vremena imali smo punomoć sa apostilo pečatom.

Leave a Reply

Loading…

0

Komentari

Redovno konzumiranje kafe popravlja raspoloženje, memoriju i smanjuje rizik od raka

‘Dala sam sinu sve na svijetu, a vidi kako mi on vraća…”